psiholog, Stručni tekstovi

Kako i kada započinje priprema za školu u vrtiću?

Nerijetko griješimo misleći da predškolsko dijete uči jedino kad zaokupljeno sjedi za stolom i popunjava radne listiće, ovladavajući slovima i brojevima te uvježbavajući grafomotoričke vještine.

Stvarna priprema za školu počinje puno ranije – već u jaslicama. Sve što se u vrtiću radi, svaka aktivnost i igra pomno je planirana s ciljem djelovanja na točno određenu sposobnost i/ili vještinu koju želimo kod djeteta razviti, odnosno postizanje motoričke, socio-emocionalne, spoznajne i govorne zrelosti. Upravo su to komponente spremnosti koje se procjenjuju prije polaska u školu.

Dobre preduvjete za uspješan početak školovanja ima dijete koje:

  • ima pozitivnu sliku o sebi,
  • zna se zauzeti za sebe,
  • zna rješavati probleme i sukobe,
  • ponosi se uspjehom i podnosi neuspjeh,
  • pomaže i dijeli s prijateljima,
  • zna se dogovarati i pridržavati pravila,
  • upornošću završava što je započelo.

Spremnost za školu jest onaj minimum razvojnog stupnja koji djetetu omogućuje da primjereno reagira na zahtjeve škole. Pri tome dijete bi trebalo biti:

TJELESNO I MOTORIČKI SPREMNO:

  • zdravo je i dobro razvijeno te može izdržati napore koje traži škola (nošenje torbe, sjedenje u klupi);
  • spretno je i voli biti u pokretu, ima dobru ravnotežu i koordinaciju osnovnih pokreta (gruba motorika)
  • pravilno drži olovku, voli crtati, pisati, izrezivati, a crtež odgovara dobi (npr. crtež čovjeka ima barem glavu, vrat, tijelo, noge, ruke, oči, nos, usta, kosu, uši, neke naznake odjeće…zna nacrtati krug, kvadrat, trokut, romb) 
  1. SPOZNAJNO ZRELO:
  • ima dobru pažnju na zadatak (15-20 min) te se može igrati ili baviti drugim aktivnostima i do 60 min s povremenim otklonima pažnje;
  • ustrajno je i uporno, dovrši što je započelo;
  • razlikuje osnovne geometrijske oblike, imenuje boje i njihove nijanse;
  • broji mehanički (automatski) do 30, zbraja i oduzima na konkretnom materijalu do 10 (kocke, olovke i dr.);
  • razumije i razlikuje numeričke i količinske pojmove (par, više, manje, jednako, duži, veći, širi…)
  • razlikuje prostorne i vremenske odnose (gore-dolje, ispred-iza, prije-poslije, jučer-sutra, godišnja doba, dane u tjednu…)
  • pamti i reproducira pjesmice i priče (s detaljima);
  • razlikuje točno-netočno, stvarno-nestvarno;
  • ima važna predznanja – o sebi, obitelji i sl.
  1. GOVORNO ZRELO:
  • izgovara glasove čisto i govori razgovjetno;
  • na temelju slušanja može rastaviti riječi na glasove i spajati glasove u riječi (glasovna analiza i sinteza: nos=n-o-s);
  • razumije i slijedi glasovne upute;
  • izriče riječima što želi, treba, misli, osjeća;
  • sluša i sudjeluje u grupnom razgovoru;
  • pripovijeda u logičnom slijedu (početak-sredina-kraj).
  1. EMOCIONALNO I SOCIJALNO ZRELO:
  • kontrolira burno izražavanje emocija (ljutnju),
  • može se strpjeti i pričekati da zadovolji svoje potrebe;
  • veseli se uspjehu, podnosi neuspjeh i pokušava ponovo;
  • samostalno je u brizi za sebe (jelo, WC, odijevanje, briga o vlastitim stvarima);
  • u igri je samostalno, inicijativno i kreativno;
  • surađuje s vršnjacima i dogovorom rješava manje sukobe;
  • poštuje dogovorena pravila;
  • izražava svoje i uvažava tuđe želje i potrebe;
  • poštuje i čuva svoju i tuđu imovinu;
  • surađuje s odraslima;
  • otvoreno je i komunikativno, zna se zauzeti za sebe;
  • koristi fraze kulturnog ophođenja (pozdrav, molim, hvala, izvoli, oprosti…).

Naravno, djeca se razlikuju pa neće sva djeca u dobi 6-7 godina imati jednako razvijene sve navedene osobine.

Najjednostavniji način da roditelji pomognu djetetu da se pripremi za školu jest da aktivno provode vrijeme sa svojim djetetom,  potiču njegovu znatiželju i kreativnost.

Roditeljska očekivanja i stavovi prema školi također su važan dio pripreme. Nemojte od djeteta očekivati previše.

Uvažite njegove sposobnosti, interese, jedinstvenost.

Svako dijete je posebno na svoj način: netko je pričljiv, netko spretan, netko dobro računa, netko lijepo crta, pjeva, netko lijepo piše. Nitko nije savršen u svemu.

PREDČITAČKE VJEŠTINE 

Predčitačke vještine preduvjet su, nužna znanja i vještine koje djetetu omogućuju brzo postizanje glatkog čitanja s razumijevanjem. Njih dijete stječe postupno, gotovo od rođenja, na prirodan način u svakodnevnim životnim situacijama, ako ih naučimo na pravilan način iskoristiti.

PREDČITAČKE VJEŠTINE SU:

  1. Govorne vještine

Dijete ih stječe u svakodnevnoj komunikaciji, postavljanjem pitanja, pričanjem priča, šala. Tako dijete postupno usvaja: razumijevanje smisla rečenice; uočavanje da se rečenica sastoji od riječi; da nam ona nešto govori; da priča ima svoj početak, sredinu i kraj.

Za poticanje govornih vještina preporučamo:

  • pričanje priča, bajki, obiteljskih događaja i sl. ;
  • objašnjavati djetetu stvari i pojmove koje ne razumije što jednostavnijim primjerom iz njegova života;
  • razgovor o priči (o radnji, likovima…);
  • uživljavanje u lik iz priče te igranje malih igrokaza uz odijevanje prikladne odjeće i uporabe karakterističnih predmeta;
  • djetetovo prepričavanje priče
  1. Upoznavanje obilježja teksta

Pri slušanju priče koju djetetu čitamo, ono će se upoznati sa slikovnicom odnosno knjigom, te njezinom ulogom prijenosnika poruke.

Tijekom zajedničkog razgledavanja i čitanja, dijete će uočiti: kako se drži knjiga, kako rečenice teku slijeva nadesno i odozgo nadolje, da se rečenice koje

izgovaramo mogu zapisati i da se čitanjem mogu pretvoriti u riječi koje izgovaramo.

Preporučamo:

  • zajedno s djetetom čitati slikovnicu, skrećući mu pozornost na obilježja pisanog teksta;
  • djetetovo prepričavanje sadržaja slika u slikovnici;
  • djetetovo oponašanje našeg čitanja;
  • razgovor s djetetom o priči; poticati ga na prepričavanje.
  1. Glasovna osjetljivost

To je najvažniji preduvjet učenja čitanja. Omogućuje zamjenu glasova slovima i zamjenu slova glasovima (šifriranje i dešifriranje): dijete uočava da se riječi sastoje od glasova (riječ mama sastoji se od glasova: m, a, m, a), da se svaka riječ može rastavljati, a da se glasovi mogu sastavljati u riječi.

Ako dijete u tome ima problema, nemojte ga prisiljavati na mukotrpno vježbanje prevođenja slova u glas (i obratno), jer se može dogoditi da dijete, osim što će razviti odbojnost prema čitanju, neće razumjeti ono što čita. Time je promašen pravi smisao čitanja.

  • igre rastavljanja poznatih kratkih riječi na glasove, pri čitanju tražiti od djeteta da imenuje predmete na slikama i određuje prvi glas u riječi).
  1. Uočavanje oblika pojedinih slova i povezanost glasova sa slovima

Pamćenje oblika slova i pamćenje povezanosti slova s pripadajućim glasom temelj je čitanja i pisanja. To podrazumijeva da dijete čuje glasove u riječi, da je sposobno rastaviti riječ u glasove i sastaviti glasove u riječ, te da je zapamtilo koje slovo označuje koji glas.

Preporučamo:

  • upozoravati dijete na slova: u okruženju, u knjigama;
  • kako se riječi razlikuju: npr. lopta počinje slovom L, koje se razlikuje od slova I, kojim počinje riječ igla.

PREDMATEMATIČKE VJEŠTINE 

Djetetova predškolska znanja, iskustva i misaone operacije:

– odnosi u prostoru (unutra-vani, gore-dolje, ispod-iznad)

– odnosi predmeta (veći-manji, deblji-tanji, teži-lakši…)

– svojstva predmeta (tvrd-mekan, topao-hladan, pliva-tone, crven-žut…)

nazivaju se predmatematičkim vještinama, jer stječući ih, dijete ovladava vještinama mišljenja koje su preduvjet za razumijevanje matematike: pojma broja

  1. a) broj kao količina – tri jabuke,
  2. b) brojevna riječ – jedan, dva, tri,
  3. c) brojka – pisani znak za količinu

i svih matematičkih operacija s brojevima.

No predškolsko dijete ne “uči matematiku” sjedeći za stolom i rješavajući zadatke olovkom na papiru. Ono predmatematičke vještine stječe krećući se prostorom, baratajući predmetima i uspoređujući ih, otkrivajući njihova svojstva promatranjem i diranjem, uspoređujući količine, premećući i slažući zrnca, kocke, bombone.

 

PREDMATEMATIČKE VJEŠTINE SU:

  1. Pridruživanje
  • pojam okruglo: tražimo od djeteta da iz košare s igračkama izvadi lopte, da izdvoji jakne s kapuljačom, da nabroji okrugle predmete u sobi…
  • društvene igre s parnim sličicama, npr.: Crni Petar, slikovni domino, memory i sl.
  1. Razvrstavanje

(rastavljanje nekog skupa u nove skupove sa zajedničkim obilježjima)

  • pospremanje igračaka prema vrstama (autići, kocke, lutke…), razvrstavanje pribora za jelo u pregratke, igre razvrstavanja predmeta po veličini, boji i obliku te pronalaženje različitih i istih svojstava.
  1. Sparivanje
  • razumijevanje povezivanja predmeta s istovrsnim predmetom (tanjurić-tanjurić) i razumijevanje povezivanja predmeta ne s istovrsnima, nego pripadajućim predmetom (tanjurić-šalica).
  1. Uspoređivanje
  • razumijevanje značenja riječi velik-malen, veći-manji, deblji-tanji, viši-niži, dulji-kraći…
  1. Upoznavanje odnosa u prostoru
  • dijete mora uočiti da između predmeta, a kasnije brojeva i količina postoje odnosi (unutra, vani, gore, dolje ispred, iza, u, na…).
  1. Jednako, za jedan više, za jedan manje 
  1. Brojenje pridruživanjem
  • to je pravo brojenje, pri kojemu dijete razumije smisao brojenja (dijete razumije da riječ tri označava skup od 3 zečića, a ne od 2 ili 4 zečića).

Polazak u školu predstavlja veliku promjenu u životu djeteta (prilagodba novim pravilima ponašanja; sjedenje na jednom mjestu duže vrijeme, praćenje aktivnost do kraja, dolazak na početak nastave, procjenjivanje sposobnosti učenja i izvršavanja zadataka, školske odgovornosti).

Ako ste u nedoumici i razmišljate o odgodi ili ranijem upisu vašeg djeteta u školu, potražite stručnu pomoć. 

Odgojitelj vašeg djeteta zna mnogo o njemu i poznaje ga u vrtićkom okruženju koje je sličnije školi nego obitelj, te vrlo dobro može procijeniti mnoge od navedenih elemenata spremnosti za školu.

Psiholog će vam na temelju rezultata psihologijskih instrumenata i praćenja također dati vrijedne savjete.