Kako vidimo sebe, kako opisujemo sebe i svoja unutrašnja stanja naziva se slika o sebi ili spoznaja sebe.

Spoznavanje sebe je težak i složen zadatak. Dijete počinje spoznavati sebe već u prvim mjesecima života.

Dijete upoznaje sebe igrom, a odnos prema sebi gradi ponajprije na osnovi roditeljskog reagiranja prema njemu – na osnovi komentara koje mu odrasli upućuju, na osnovi onoga što roditelji o njemu misle, kada i kako ga hvale, kada i zbog čega ga kude…

 

POVRATNA INFORMACIJA

Verbalan ili neverbalan odgovor na ponašanje djeteta neposredno nakon tog ponašanja, i to u takvom obliku da ga dijete može razumjeti i upotrijebiti nazivamo povratna informacija (engl. feedback).

Pravilnom povratnom informacijom djetetu potvrđujemo da je nešto napravilo ispravno, da je na pravom putu ili ga preusmjeravamo ako nešto nije učinilo dobro.

Davanje povratne informacije jest dijalog prijeko potreban kao pomoć djetetu da uči iz vlastitog iskustva kako bi poboljšalo svoju “izvedbu” i uvidjelo što njegova okolina smatra dobrim i prihvatljivim.

Najveća vrijednost povratne informacije jest to što je usmjerena na situaciju i ponašanje, a ne na osobu te se ne doživljava kao napad na ličnost ili okrivljavanje.

Učinkovita povratna informacija:

  • govori o opaženom
  • pravodobna je (dana odmah  nakon ponašanja)
  • prilagođena je djetetu (razumljivost)
  • usmjerena je na djetetovo konkretno ponašanje
  • poručuje djetetu da ga razumijemo i nudimo mu pomoć

Neučinkovita povratna informacija:

  • govori o pretpostavljenom
  • vremenski je udaljena od događaja ili ponašanja o kojem se govori
  • usmjerena je na ličnost djeteta
  • općenito komentira ponašanje, a ne govori o konkretnoj situaciji
  • kritizira

Pozitivan odnos prema sebi (pozitivna slika o sebi) pridonosi djetetovu:

  • samopouzdanju, samopoštovanju, njegovoj sigurnosti u sebe
  • boljem školskom uspjehu
  • skladnijim odnosima s drugima, pozitivnom odnosu prema drugima, povjerenju u druge
  • razvoju emocionalne stabilnosti
  • povećanju vjerojatnosti uspješnog “nošenja” sa stresom u životno nepovoljnim situacijama.

Što nije dobro činiti jer stvara u djeteta osjećaj manje vrijednosti i nesigurnosti:

  • govoriti mu i stvarati osjećaj da nikada nije dobro
  • posramljivati ga
  • uspoređivati ga s drugom djecom, braćom, sestrama
  • upozoravati ga samo na nespretnost
  • govoriti mu primjerice:

“To je glupa ideja. To su gluposti. Ti znaš da to nije moguće.”

“Ti si stvarno čudan.”

“Nemam vremena za tebe.”

“Nikada se nećeš promijeniti.”

“Sram te bilo.”

“Ništa ti ne možeš napraviti dobro.”

“Opet ti. Znala sam.”

“Ti to ne možeš.”

 

IMAJTE NE UMU:

Roditeljska ljubav i prihvaćanje najvažniji su za stvaranje djetetova pozitivnog odnosa prema samome sebi.