Kada potražiti savjet logopeda?

  • Ako dijete zaostaje u govorno – jezičnom razvoju…

S 3 godine, dijete bi trebalo svladati osnove materinskog jezika i govora, što znači da s okolinom može komunicirati u okvirima svojeg iskustva. Čitav je niz karakteristika koje upućuju na zaostajanje u razvoju govora djeteta. Ono kasni s usvajanjem prvih riječi, formiranjem rečenice, a ukoliko rečenica i postoji, obično je disgramatična. Rječnik je općenito skučen, a riječi obično nisu duže od dva sloga. Narušena je razumljivost djetetova govora, a ponekad uočavamo da i dijete ima problema s razumijevanjem tuđeg govora (npr. složenijih naloga). Čim roditelji primijete zaostajanje u ranom govorno – jezičnom razvoju, trebali bi što prije potražiti stručnu pomoć. Može se raditi o privremenom zastoju, ali i o većim teškoćama. Potpuno odsustvo govora i izrazito usporen govorno – jezični razvoj u kombinaciji s određenim dodatnim simptomima u djetetovu ponašanju (socijalno funkcioniranje, način igre…) mogu biti dio kliničke slike pojedinih psihofizičkih razvojnih teškoća. Rana intervencija (savjetodavna ili rehabilitacijska) povećava šanse za kvalitetniji razvoj komunikacijskih, jezičnih i govornih vještina.

  • Ako dijete ne izgovara pravilno glasove materinskog jezika…

Dijete starosti do 3,5 godina trebalo bi pravilno izgovarati slijedeće glasove: a, e, i, o, u, p, t, k, b, d, g, f, h, m, n, v, l, j. Glasove nj, lj, s, z, c dijete bi trebalo pravilno izgovarati nakon 4,5 godina, glas r  nakon navršenih 5 godina, dok se neispravan izgovor glasova š, ž, č, ć, dž, đ tolerira do 5,5 godina. Ako pogrešan izgovor potraje i nakon navedenih okvirnih dobnih granica, svakako potražite pomoć logopeda.

  • Ako dijete izostavlja i dodaje glasove i slogove u riječima ili im mijenja mjesto (npr. lubenica = benica, traktor = tratkor, bicikl = tikl, lokomotiva = lomokotiva i sl.)…

Do 4. godine ovakve greške izgovora (tzv. leksičke dislalije) sastavni su dio govorno – jezičnog razvoja. No, ukoliko ostanu i u kasnijoj dobi, mogu biti nagovještaj teškoća u čitanju i pisanju (smanjena sposobnost fonološke obrade riječi).

Ponekad ova teškoća postoji u kombinaciji s još nekim simptomima kao što su sužen opseg kratkoročnog pamćenja, otklonjiva pažnja, čest motorički nemir, teškoće senzomotoričke integracije… Tada je riječ o poremećaju koji se, osim teškoća na području govora, čitanja i pisanja, tijekom školovanja može realizirati kao poremećaj učenja.

  • Ako dijete ima teškoće u tečnosti govora (mucanje, izrazito ubrzan ili prespor govor…)

Mucanje je sindrom brojnih manifestacija na govornom, jezičnom, fiziološkom, psihološkom i socijalnom planu. Karakteriziraju ga grčevi govornih organa, ponavljanja glasova i slogova, oklijevanja u govoru, zastoji i pauze, bezglasni govorni pokušaji, tikovi i drugi popratni pokreti, problemi s disanjem… Između 2. i 5. godine djetetova života često se javlja tzv. fiziološko mucanje, koje karakterizira ponavljanje početnih slogova ili čitavih riječi, oklijevanje i ubacivanje poštapalica. Ono je popratna pojava razvoja dječjeg govora i treba ga znati razlikovati od ”pravog” mucanja. Ako kod djeteta primijetite znakove koji vas upućuju da bi se moglo raditi o mucanju, svakako potražite pomoć logopeda.

  • Ako dijete ima odstupanja u obilježjima glasa…

Poremećaji glasa podrazumijevaju svako odstupanje od standardnog obilježja visine, intenziteta i kvalitete glasa. Najčešći oblici u predškolskoj dobi su promuklost (disfonija) i nazalnost. Ovisno o duljini trajanja simptoma, mogu biti akutni ili kronični. Utvrđivanjem uzroka i tretiranjem poremećaja glasa, osim logopeda, bave se i liječnici (otorinolaringolozi, fonijatri, neurolozi).

  • Ako dijete ima teškoća u svladavanju predčitačkih vještina (funkcija koje prethode usvajanju čitanja i pisanja)…

Da bi dijete moglo bez teškoće usvajati čitanje i pisanje, moralo bi u predškolskoj dobi razviti vještine i sposobnosti relevantne za usvajanje čitanja i pisanja (slušnu percepciju i pamćenje, sposobnost slušnog razlikovanja glasova, osjećaj za vremenski slijed glasova i slogova u riječi, sposobnost glasovne analize i sinteze). Dijete u dobi od 5,5 godina trebalo bi moći slušno percipirati i imenovati prvi glas u izgovorenoj riječi. Pred polazak u školu, trebalo bi znati spojiti nabrojane glasove u riječ i zadanu riječ znati rastaviti na glasove (slovkati). Na taj način će, kad u školi nauči pisane oblike glasova (slova), biti spremno za složen proces usvajanja čitanja i pisanja.

Priredila: Jelena Mustafić, prof. logoped